Početna Senzacija INFO Novosti Islamske teme: Da li za sebe tvrdiš da si loše sreće?

Islamske teme: Da li za sebe tvrdiš da si loše sreće?

Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Orao ne bi naučio letjeti da ga majka ne natjera da skače u vis kako bi dohvatio hranu koju mu je pripremila. On je tada prisiljen da širi krila i da pokuša letjeti, a majka je spremna da mu pomogne ako vidi da će pasti.

Takav je život i životni izazovi, oni nam šire krila i pomažu nam da naučimo letjeti.

Krize i nevolje su sastavni dio ljudskog života

Krize i nevolje saputnici su našeg života još od onoga trenutka kad je čovjek bio oblikovana smjesa zemlje u koju još nije bila udahnuta duša, od vremena dok se još čulo zviždanje vjetra kroz šupljine na njegovom tijelu, od vremena kada je osjetio potrebu za hranom, pićem i polnim odnosom, od vremena kada je u njega udahnuta duša, od trenutka kada se približio zabranjenom drvetu, od trenutka kada je čuo Božanski ukor, od trenutka kada je njegova noga kročila na Zemlju.

Uzdizanje i dalekovidost (gledanje dalje od trenutne situacije) čine da stvari vidimo boljim, da vidimo njihovu ljepšu stranu.

Da li si ikad gledao u nebo prekriveno debelim slojem crne prašine? Putnici avionom ne vide je takvu, već je vide svijetlom i čistom. Možda ti tvoji neprijatelji žele zlo, ali Allah želi da u njihovom zlu bude dobro za tebe, a Allahova volja je konačna. Niko ne može presudu Njegovu pobiti i On brzo račun sviđa.

Naš život je, u određenoj mjeri, satkan od pozitivne i podsticajne brige, iza koje stoje mnogi veliki životni uspjesi. Mnogi ljudi vole obično i ”normalno” stanje iz kojeg ne žele izaći, ali Allah želi, putem kriza i nevolja, da oni izađu u bolje stanje i situaciju i da ih izvede iz te podaničke stvarnosti na koju su se navikli.

Bol koji je prouzrokovan krizom i nevoljom, otkriva i pokazuje najljepša značenja imana, vjere, ljubavi, poniznosti, dobrote, nesebičnosti i kreativnosti.

To je ono što se dogodilo Ademu, a.s., i njegovoj supruzi nakon što su kušali plodove zabranjenog stabla u Džennetu. Bila je to nevolja i kriza kojoj je prethodilo kolebanje, koju je pratila hrabrost i odvažnost, a čiji kraj je bio u znaku kajanja.

Noćna tmina je najjača pred zoru

Ključno pitanje je kako da griješnik (koji je skrhan svojim grijehom) održi ravnotežu između potpunog zaborava koji ga poziva da ponovi grijeh i konstantnog prisjećanja na grijeh koje znači poziv u očaj i koje čovjeka koči da ide naprijed?

Znaj da se pred svanuće zore pojača noćna tmina i da vjetar tada snažnije puše.

U zemlji i ljudskoj duši skriveno je blago do kojeg se jedino može doći kroz tamne tunele i podrume. Mnogi lijepi cvjetovi i biljke rastu samo u mraku.

U mraku smo naučili kako imati povjerenje u ruku za koju se držimo iako je ne vidimo – tj. Allahovu ruku. Prije porođaja su strahovi, plač i bol, ali su rezultati porođaja fantastični… Lice (rođenog djeteta) poput mjeseca u uštapu, a oči poput dvije prašume palmi (crne oči sa gustim obrvama i dugim trepavicama). Vjera u Boga ispunjava dušu samopouzdanjem i nadom, i čini krize i patnje plodnim tlom za razvoj, berićet, iskustvo i kreativnost.

Pozitivna nada je čar života i njegov duh. Možeš živjeti četrdeset dana bez hrane, tri dana bez vode i osam minuta bez zraka. Ali, ne možeš živjeti ni sekunde ako izgubiš nadu, ako tobom ovlada pretjerano veliki očaj. Bolovi i patnje vraćaju nas Allahu, podsjećaju nas na put kojim trebamo ići i nadahnjuju nas veličanjem i slavljenjem Allaha.

Tebi je, čovječe, data sposobnost da postaneš jači od bola, ne u smislu da ga samo možeš trpiti, niti da ga učiniš sredstvom vlastitog uzdizanja i napretka, već da taj životvorni duh preneseš na one koji žive u očaju, koji su bespomoćni i izloženi raznim oblicima mučenja.

Mnogi ljudi misle da njihova bliskost Bogu znači lišavanje naslađivanja i uživanja u životnim ljepotama. A istina je da vjera u Boga udvostručuje užitak i radost i da ona pravi zaštitni zid protiv duhovnog pada i očaja.

Sve što radimo, svako naše djelo bit će naplaćeno. Cijena dobra i dobročinstva naplaćuje se i prije samog čina dobročinstva, a cijena zla i grijeha naplaćuje se nakon njihovog činjenja. Onaj koji je podario Ademu mogućnost griješenja, On mu je usadio i čežnju za tevbom i pokajanjem.

Jedenje plodova sa zabranjenog drveta je priča koja je počela sa Ademom, a.s., a koja se ponavlja i u našim životima. Stoga, nedaću ne smijemo shvatiti isključivo kao kaznu, već kao čišćenje, povećanje vjerničkog statusa (deredža i stepeni kod Allaha) i zaštitu od naredne opasnosti.

Da imaš više snage i moći, da si ljepši, bogatiji i utjecajniji nego što stvarno jesi, možda bi činio nešto čime bi vrijeđao druge ljude.

Kada se mi, zapravo, vraćamo Allahu? Neposlušni i odbjegli sin vraća se kući kad se razboli, ili kad izgubi bogatstvo, ili kad pretrpi brodolom. A Allahu pripada najuzvišeniji primjer.

Poljoprivrednik rukom sije pšenicu, tako da vjetar odnese pljevu, a na oranicu padaju samo čista zrna pšenice. Tako i vjetrovi nevolja odbacuju i odnose od tebe ono što je loše, da bi ostalo samo ono što je dobro, kvalitetno i lijepo.

Život nije samo ružičnjak, kao što nije ni samo vrt zasađen trnjem

Nipošto to ne čini, jer možda su nepokretan čovjek, ili slijepac, ili siromah, mnogo sretniji od kraljeva, bogataša i zdravih ljudi.

Život nije samo ružičnjak, kao što nije ni samo vrt zasađen trnjem. Međutim, on može biti samo vrt zasađen trnjem ako ga ti uporno tako razumijevaš i doživljavaš.

Čovječe, razmisli malo! Ti vjeruješ učitelju, ljekaru, vozaču autobusa, vještom slikaru i dobrom filmskom reditelju… Pa, kako onda ne vjeruješ milostivom, mudrom i sveznajućem Allahu?!

I znaj, ako je tvoj odnos s Bogom zasnovan na trenutačnoj koristi, onda je tvoja kuća sagrađena na živom pijesku.

Jeste li ti onaj koji nedaće zadržava za sebe, koji sâm sebi vrata zatvara, koji se predaje pred životnim olujama, koji preživljava bolove, a zatim sve to pretvara u bježanje, zanemarivanje i duševne bolesti?

Ili si onaj koji se buni protiv nedaća i patnji, koji se buni protiv vjerskih, duhovnih i društvenih vrijednosti, i čiji se bunt pretvara u nasilje, okrutnost i pokušaj da se osveti cijelom društvu?

Ili si pak onaj koji pokušava pobjeći od nedaće i krize, koji pokušava ne misliti o tome i koji bježi od suočavanja sa nedaćama, i koji vjerovatno ubija svoje vrijeme pasivnošću, igrom, zabavom i pijanstvom?

Ili pak pripadaš skupini potpuno osviješćenih i trezvenih ljudi, koji su u stanju suočiti se sa krizama i nedaćama strpljenjem, vjerom, životnim iskustvom, umom koji je otvoren za različite opcije i smirenim duhom koji zna da je tuga prethodnik sreće, da pobjeda dolazi sa strpljivošću i da nakon poteškoće dolazi olakšanje?

Ključ rješenja je u tvojoj ruci. Važno je samo da ideš naprijed, ka mogućem, i da se brzo prilagođavaš promjenama. I ne osvrći se puno za sobom i ne vraćaj se u prošlost, osim onoliko koliko je potrebno da uzmeš pouku:”…da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.” (El-Hadid, 23.)

saff.ba

15 KOMENTARI

Upiši komentar

Upišite komentar
Molimo da upišete vaše ime