Početna Showbiz KONAČNO ISTINA O NINOVOJ SMRTI! PJEVAČEVA KĆERKA KOJA NIJE OTIŠLA NA SAHRANU...

KONAČNO ISTINA O NINOVOJ SMRTI! PJEVAČEVA KĆERKA KOJA NIJE OTIŠLA NA SAHRANU OCU OTKRIVA SVE!

DIJELI

Kćerka pokojnog pjevača Nine, Sandra Rešić, odlučila je da stavi tačku na razne gradske priče koje već neko vrijeme kolaju, a tiču se smrti njenog oca. Naime, nju su neistine toliko dotukle da je riješila da otkrije najsitnije detalje porodične tragedije koja ju je zadesila kada je imala samo 19 godina.

Kao prvo ja želim jednom za sva vremena da razriješim taj famozni mit o njegovoj sahrani. Ja sam to veče, kada je on preminuo bila u Bijeljini, imala sam 19 godina. Te večeri, sjećam se bila sam na rođendanu kada mi je samo gospodin Siniša Kajmaković u nekih pet do devet posalo poruku : ‘Umro je’. Bila sam u totalnom šoku i onako u suzama krenula sam sa društvom u bolnicu. Na ulazu nas je sačekala jedna medicinska sestra koja nas je pitala: ‘Šta vi uopšte tražite ovdje? Ja vas ne mogu da pustim, ja čak ne znam ni ko ste vi, ali ako mislite na ovog pjevača Nina, on je umro i svakako ne mogu da vas pustim da ga vidite”.

Moji drugari su krenuli da se raspravljaju sa njom i objasnili su da sam ustvari ja njegova kćerka, međutim ona je samo rekla da je ne zanima i bukvalno nas je istjerala iz bolnice. Ja sam odmah nazvala Kajmakovića, koji mi je samo rekao da ništa više ne mogu da uradim i da idem kući. Nakon toga, ja se iskreno ne sjećam gdje sam i kako sam negdje otišla, mislim da sam otišla kući, ali kako – stvarno nemam pojma. Samo se sjećam da cijele noći nisam nešto spavala, zato što mi je gospodin Kajmaković rekao da sutra rano ujutru dođem u stan u kom je moj otac boravio dok je bio u Bijeljini.”

Ja sam oko nekih šest sati ujutru otišla u taj stan, a tamo su već bili njegovi stričevi, Selim i Ljerka njegova žena, bio je Leo njego stric i taj neki Neša koji je bio Ninov potrčko. Ja tog čovjeka nisam ni primijetila, jer je bio zaključan u Ninovoj sobi, u njegovim stvarima, njegovoj kožnoj jakni, u njegovom kačketu i njegovim satom na ruci plakao sve vrijeme. Isti taj Neša je čovjek koji je pokrao sve stvari iz očevoh i mog stana, njegove stvari, sve njegove slike, dnevnike. Tu je bila i neka starija pjevačica Branka u nekom vunenom džemperu. Oni su svi bili tu i prema meni su se ophodili, kao da sam neka komšinica koja je došla tu da izjavi saučešće. Mene niko ništa nije pitao, čak mi niko nije ni saučešće izjavio – objašnjavala je pjevačica.

I da, najvažnija osoba u tom stanu bila je ta neka Ljilja iz Šapca, koja je njemu za života i karijere, navodno radila natalne karte. Ta žena sve vrijeme kukala je na sav glas, a meni ništa nije bilo jasno, ni šta se dešava, ni ko su svi ti ljudi. Ja sam prosto bila u šoku, meni se niko nije obratio i prosto sam se osjećala kao neki stranac. U sljedećem trenutku ja izlazim iz stana i sjedam na stepenice da zapalim cigaru, za mnom izlazi i ta Ljilja, sjeda pored mene i samo mi kaže: ‘Danas je mom sinu umro otac’. Ja u tom trenutku ostajem u šoku, ja prosto ne mogu da opišem taj osjećaj. Bila sam toliko bijesna da sam samo imala želju da je gurnem niz stepenište i pozovem policiju.”

Poslije toga se samo sjećam te svađe i frke oko toga kako će da ga deportuju u Bosansku Dubicu, gdje je on zahtijevao da ga sahrane pored majke. Oni se tako raspravljaju, šta i kako, a mene i dalje niko ništa ne pita, niti mi se bilo ko obraća. Dok su se oni tako raspravljali kojim kombijem će da ga prevezu, kako će svi oni da odu do tamo, i naravno mene tu niko ne pominje. U jednom trenutku, ja tako sva u šoku pitam ujaka: ‘Izvini, a kako ću ja do tamo da odem?’ Na sve to samo se javlja ta Ljilja koja mi kaže: ‘Izvini, ali kod nas u autu nema mjesta i stavrno ne znam šta da ti kažem’. Sve se to dešava brzinom munje, mi tako silazimo ispred zgrade, a ja sam gledam gdje ima mjesta za mene, u čiji auto da uđem. Meni ta Ljilja još jednom ponavalja da za mene nema mjesta i kaže mi: ‘Mislim da bi neki muzičari za nekih dva sata trebalo da krenu iz Bijeljine, pa eto možeš sa njima da se čuješ i dogovoriš’. Ona u sljedećem trenutku zatvara vrata automobila i oni odlaze i ostavljaju me tu, bez broja tih muzičara kojima sam trebala da se javim. Ja ostajem potpuno sama ispred te zgrada i nisam znala gdje ću dalje. Nakon toga pozvala sam majku i sve joj objasnila, a ona mi je na sve to samo rekla da se pokupim, sjednem na autobus i vratim se nazad za Beograd.

Sjećam se samo da ja u tom periodu nisam nešto bila u dobrim odnosima sa sestrom Amelom koja je bila u Americi. Samo znam da su te moje daidže (rodbina iz Hrvatske) u saradnji sa nekim Nerminom, koji je inače bio posrednik između Amele i rodbine, od sestre zatražili da im za potrebe sahrane pošalje 5.000 dolara, a nakon toga još nekih 500 dolara koje je zafalilo. Eto ja sam bila spriječena da odem na sahranu, ali me samo interesuje koja to sahrana košta tolike pare? Njegova sahrana je bila vrlo skromna, sa već kupljenim grobnim mjestom. Tako da eto, moja sestra Amela je lično i personalno poslala novac za sahranu, jer ja sam tada studirala i da sam htjela da finansiram sve to, nisam imala odakle. Mama i ja smo živjele samo od jedne, njene plate koja je tada bila nekih 200 maraka. Moja majka je na kraju posljednjih 100 eura koje je imala, poslala Ninu, jer on više nije imao od čega da živi. Ja, eto samo ne znam koja bi to žena uradila za bivšeg muža, ali samo bih voljela da se moja majka više ne miješa u sve to. Spomenik je lično i personalno podigla moja sestra Amela Omerović, tako da imena koja pišu na spomeniku nemaju nikakve veze sa podizanjem istog. –

Što se tiče Šerifa Konjevića i te priče, da su moj otac i Šerif imali problema, zbog te žene Jasne nisu istinite. Kada je Nino započeo vezu sa njom, ona i Šerif već šest godina nisu bili u braku, tako da tu nema neke prevelike pompe. Sve to meni je potvrdio i sam Šerif, koji kada me je prvi put video rekao: ‘Ja nikada nisam rekao bilo koju ružnu riječ o Ninu, ja sa njim nisam imao problem, imao sam ga sa bivšom ženom’. Tako da je sve to takođe laž. –

Što se tiče tih priča da ja ne posjećujem Ninov grob, to također nije istina. Ja dovoljno puta odem na grob svog oca, ali prosto mi vrijeme i obaveze ne dozvoljavaju da konstantno budem tamo. Tako da te priče o zapuštenom grobu i korovu nema istine, a ja se nikada neću slikati na grobu mog pokojnog oca da bih nekom dokazala da posjećujem isti. –

Priča o tome da me Nino nikada nije priznao, te i da nije bio oženjen mojoj majkom su također još jedna velika neistina, a kao dokaz za to medijima sam prosledila i fotografije sa njihovog vjenčanja. Ovim bih započela i jednom za sva vremena zatvorila te brojne neistine priče koje se plasiraju u javnosti, oko moje porodice i mog pokojnog oca – zaključila je Sandra.

 

hayat.ba

DIJELI

Upiši komentar

Upišite komentar
Molimo da upišete vaše ime