Početna Senzacija INFO Novosti Komšijama se kurbani daju, ne gleda se ko je koje vjere

Komšijama se kurbani daju, ne gleda se ko je koje vjere

DIJELI

Po mahali je nekad bilo kurbana haman u svakoj avliji

Hanuma Maksuma Garibija bliži se devetoj deceniji, ali je sjećanje dobro služi i po dobroti, veselju, radosti sjeća se nekadašnjih bajrama u Sarajevu.

Za nju su oba bajrama na svoj način lijepa, ali je Hadžijski poseban. Nije samo zbog kurbana nego i zato što se hadžije prate u daleku Meku.

– Onda se letjelo u Hadžijsku džamiju da se isprate hadžije. Na ispraćaj se išlo i ko je bio i ko nije bio na hadžu. Pa se iščekuje dan klanja kurbana, a klao je kurbane ko god je imao imalo sredstava. Po mahali je kurbana bilo u haman svakoj bašči i avliji. Nema više toga toliko, ali doći će, ako Bog da, vakat da se to opet vrati – govori nam.

Ružice i baklave

Vodilo se računa, kaže, da se sve radi onako kako je vjerom propisano. Gledalo se najviše da se pomognu slabi, a radi se to i danas, dodaje.

– Malo mi je začudo ova mlađa generacija što kaže da je to ko neka vraćka s kurbanima, ti meni, a ja tebi. A nije to tako, komšije i rodbina i treba da daju jedni drugima, mnogo je to veće od komada mesa i treba se čuvati – poučava nas.

Sjeća se i danas da su oni koji nisu imali dovoljno, sakupljali pare cijele godine da bi mogli zaklati kurban. Tada je skoro svaka gradska kuća imala svoje ahare, držale su se i krave tu, a u ahare bi se stavili i kurbani. Ranije se kupe pa se posebno paze i čuvaju. Što bi duže trajalo, veće bi žaljenje bilo za kurbanima.

– Toga više nema. Ma, da ti kažem, nema toga više ni kod mojih što su ponikli u mahali, a kamoli kod svijeta u zgradama – kaže hanuma Maksuma.

Sarajke su, kaže, nekad pravile više ružice nego baklave. A pravio se i papernik, slatko pecivo, koje se poslije služilo uz čaj pa bi sjećanje na Bajram duže trajalo. Pravio se i slatki ćevap. Za njega se skuha kurbansko meso, a onda se sastavi s hošafom.

Nije bilo razlike

Kaže nam kako joj malo smeta kad neko kaže “Sarajlija”, da dijeli ljude. Sarajlija je, veli, i onaj ko je tu rođen i onaj ko tu dođe, živi…
– A i vjera naša ne dopušta da se dijele ljudi, samo dragi Allah zna ko je bolji od koga. U taj naš vakat nije bilo te razlike. Mi smo na ljetnikovcu imali komšije pravoslavce i svi se međusobno pomagali, posebno kad je kosidba, a da ne govorim kad je Bajram. Komšijama se kurbani daju, ne gleda se ko se kako zove. I oni se obraduju kurbanima, a Boga mi, i mi se obradujemo kad bi nam donesi jaja. Poštovali su se svi ljudi i svačiji običaji – sjeća se.

Kaže da je, kad je bila mlađa, u Sarajevu skoro svake godine padala kiša kad bi se klali kurbani.

– To nam je to Sarajevo koje volimo i koje, nadam se, i dragi Allah voli – završava svoju priču hanuma Maksuma.

Živi u Ramića sokaku, koji su osnovali njeni preci

Hanuma Maksuma Garibija pripada trinaestoj generaciji svoje porodice iz Sarajeva, koja porijeklo vuče iz Anadolije. Njena mati, hanuma Sidika bila je dopisnica “Behara”, a rođena je sestra prvog bh. akademika, prof. Hamdije Kreševljakovića. Po očevoj strani je iz sarajevske porodice Ramić, koji su bili kazandžije.

Očevom lozom je i prva rodica poznatog sarajevskog hadžije i hafiza Halida ef. Hadžimulića.

Suprug joj je bio hadži Ismet, također Sarajlija, svršenik Šerijatske gimnazije, koji je radio kao otpravnik vozova. Maksuma ili Suma, kako je odmila zovu, i danas živi u rodnoj porodičnoj kući Ramića na Vratniku, u Ramića sokaku, ulici koju su osnovali njeni preci.

avaz.ba

DIJELI

Upiši komentar

Upišite komentar
Molimo da upišete vaše ime