ADIS BUNJO: Prespavao sam pola života, sad samo Allahovom zadovoljstvu težim!

By: Eldvin Ljajić
prije 6 mjeseci
0
  Intervju

Adis Bunjo je za mnoge sinonim dobrog provoda, atrakcija najljepšim ženama grada Sarajeva, s druge strane uspješan poslovni čovjek, a danas… Oženjen i otac malog Alija. Upravo ovo posljednje smatra svojim najvećim životnim uspjehom, a očinstvo ga je promi

1. Na šta ste najponosniji, najveći uspjeh, ali i neuspijeh?

Kad vidim ovo pitanje i počnem razmišljati o njemu, ulazim u dubinu. Mislim da kako godine prolaze, da kad počnemo analizirati prošlost, čovjek ima različite faze. Da bi dobili istinu moramo se vratiti na sami početak. Ja prvi sam se zapitao, a mislim da bi trebli i svi – zašto smo došli na ovaj svijet?! Odakle smo došli i čemu se vraćamo? Šta je naš cilj? U nekim fazama, to su ispiti, u drugim automobil, u nekim posao. Dobro, recimo da smo sve složili, šta onda… Čovjeku uvijek ostane neka rupa, koja se neće popuniti niti parama niti vrhunskim provodom, a ni različitim ženama. Neko će reći, najbolje i najlakše je poslije bitke biti general, istina jeste. Stalno uzimamo neke tablete, vitamine, popravljamo različite stvari na tijelu, a duša, tu nam je problem. Šta radimo mi za nas, za našu dušu? Šta je put i konačan cilj? Ja kad se vratim unazad, bilo je odličnih stvari, ali sve je to za ovog svijeta. Prespavao sam dobar dio svog života.  Dok ne shvatimo, da smo samo podstanari prolazni, koju su tu da robuju – nismo ništa postigli. Smrt će doći po svakog i treba da učimo od prošlih generacija. Sve dok se ne vratimo na pravi put, nažalost, nećemo doći ni do uspjeha, nego ćemo sanjati i prespavati život. Moramo shvatiti da je Džennet besplatan, ali mi se ljudi uporno trudimo za Džehennem.

 

2. Šta Vas najviše nervira u našoj državi?

Mi sami, ništa drugo. Sve je nama od nas. Mi kad pogledamo svi u sebe i kakvi smo, država nam je dobra. Ja sam trenutno u privredi i radim za jednu kompaniju. Gledam kako razmišljamo i kako dolazimo na posao, a nećemo da radimo. Živimo u svijetu gdje očekujemo da sjedimo 8h da ne radimo i da imamo platu. Dajemo mito i korupciju, od doktora, do zapošljavanja. Svi pod uticajem interneta i TV-a živimo američki san. Ne znam kako očekujemo da će nam biti bolje, kad sami sebe nećemo da mijenjamo. Vjerujte, putovao sam svijetom, bio u različitim državama, ali nikada nisam upoznao narod da više neće da voli svoje, da ne voli komšije, da ne voli uspjeh bližnjeg. Umjesto da se guramo, mi sami sebi zatvaramo vrata i podapinjemo. Šta očekujemo, da ćemo dobiti bolju situaciju, bolju vlast, bolju općenito situaciju?! Dok se mi ne promijenimo i dok ne bude bolja sitiuacija, nemojmo ništa bolje ni očekivati. Okruženje fomrira ličnost, možda bi bolje bilo da mi počnemo formirati okruženje.

3. Šta sebi ne možemo oprostiti?

Čovjek kakav jeste po prirodi, prvo sebi sve oprosti i objasni. Zato smo najveće sudije drugima. Ironično, znam! Treba se pokajati za sve grijehe i ostaviti ih u prošlosti. Zašto, ne možemo promijeniti ništa, nek’ ostanu gdje im je mjesto u prošloti. Ja sam vam stava, da treba svima sve oprostiti jer sve dok ne halalimo, imaju moć nad nama. Ne treba uzimati sebi Božanske osobine i suditi, to je nešto što najčešće radimo. Pokaj se, ostavi prošlost u prošlosti, a promijeni se i budi bolji u budućnosti, prvo prema sebi, a onda će biti i prema drugima.

4. Da ste na vlasti jedan dan, šta bi promijenili?

Prvo bi mijenjao sebe! Ja mislim da je vlast rezultat stanja u narodu. Pogledate trenutni apsurd, izbori u Americi. Ljudi u BiH se više zabrinuli, nego amerikanci, zbog Trumpa. Zabrinuti za najbolju državu gdje je sve složeno i uređeno, a kod nas… Mi u našoj lijepoj Bosni imamo više od milion problema. Pogledate koliko ne vodimo brigu i kupujemo sve kod naroda koji su nas napadali do prije par godina. Zaboravljamo, puštamo strance da nas kupuju, nažalost – ne znamo sa našom državaom, imam osjećaj da će nas djeca proklinjati. Da ćemo ostati ovdje samo radnici. Moramo otvarati tvornice, voljeti svoje i okrenuti se u svoju avliju – svom narodu!

5. Želja iz djetinstva koja je neostvarena?

Želje se mijenjaju, od dječije do trenutnog zrelijeg doba, sve je drugačije. Meni je bila želja skladna porodica i djeca. Sad bi mi bila najveća želja da, kad nekada stanem pred Stvoritelja, da kaže: “Idi, oprostio sam ti.” Da bude zadovoljan mnom i sa ljudima oko mene.

6. Šta javnost ne zna o vama?

Da se bojim Allaha dž.š. Da se kajem za neke stvari i da želim biti što bolja osoba, kako prema sebi, svojoj porodici, tako prema svim ljudima. Da mi je žao nekog vremena, kada sam svojim lošim primjerima, bio primjer ljudima koji su gledali i mislili da tako treba. Čovjek nije svjestan da svakim postupkom može da drugima napravi loš primjer. Sve se mijenja pa i ljudi, nadam se da ćemo se svi promijeniti na bolje, trebamo istinski željeti to i popiti kafu sami sa sobom.

7. Najveća ludost?

Prespavati život, trčati za velikim stvarima i ciljevima, a zaboraviti svrhu zašto smo na ovom svijetu. Ako nema ništa poslije, onda nemamo svrhu ni da živimo. Nije sve u uživanju, zezanju, traganju za karijerama. Nekada rad ne donosi rezultat. Sve treba složiti sa životnim granicama.

8. Specifično o suprotnom spolu?

Sve što sam naučio, a eto trebalo bi i nekog iskustva da imam, da pravila nema nikakvih! To su posebna stvorenja, koja često ni sama ne znaju šta žele. Puno osjećajnija od nas i mogu više da trpe. Ali do granice. Kada žena prekriži muškarca, teško ima povratka. Pazite, poklonite im jednu ružu, bez folija i napucavanja, onako običnu. Vjerujte da joj više znači nego muškima dobar, sportski auto. Zbog tih osjećanja se moraju poštovati, voljeti i čuvati. Pogledajte naše majke, njihove ruke, pa vidite da su žvot prošle preko njih. Kada vidim u braku obaveze i sve te stvari, moram priznati da je stub svake kuće i doma – žena. Bez ženine žrtve, teško sve može da funkcioniše.

9. Citat ili rečenica kojom bi završili razgovor?

Sve je meni od mene, sve je nama od nas! Kako posijemo, tako ćemo i jesti. Vrijeme je da se probudimo i postanemo svjesni svega. Poznavajući naše ljude, znam da će reći, šta nam on ima sad pisati i pametovati. Ali ako doprem i do jedne osobe, biću sretan, zadovoljan i ispunjen. Ako su nekada moja djela pozivala ljude da rade gluposti i uživaju u životu, nadam se da će ih ovaj tekst barem malo zapitati. Bez jake mladosti, sloge i pravog puta, nažalost, neće biti ni jake države.

Senzacija.ba





Eldvin Ljajić

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se