SANELA PRAŠOVIĆ GADŽO: Ova moja odluka je bila greška, rekla sam sebi - nikad više!

By: Mirza Vranj
prije 7 mjeseci
0
  Intervju

Autorska emisija Sanele Prašović-Gadžo „Interview 20” već neko vrijeme se u programu Državne televizije emitira u novom, udarnom terminu; petkom u 21 sat. U vrhu gledanosti je, ne samo u našoj zemlji već i šire.

Ova poznata novinarka i urednica, čija karijera traje dugih 25 godina, na stolici preko puta sebe do sada je ugostila predsjednike država, uspješne poslovne ljude, sportiste, ali i najveće showbusiness zvijezde. Vrlo je aktivna i na društvenim mrežama, te se u tom smislu pridružila društvu onih koji se ne plaše javno govoriti o svim anomalijama koje nas okružuju.

Prije nekoliko dana javno je u jednom od svojih postova priznala kako se redovno podvrgava određenim estetskim zahvatima, poslavši pritom poruku svima onima koji još ne razumiju da sitni estetski zahvati više nisu bauk, već higijena, odnosno redovan kozmetički tretman, te da od ove teme ne treba da prave tabu. Tabua je ionako previše u našoj zemlji.

Sa Sanelom možete razgovarati praktično o svakoj temi. Srdačna je i otvorena. Kada je sa svojim timom saradnika, u septembru 2012. godine, počinjala realizirati serijal „Interview 20”, kaže kako nije mogla ni pretpostaviti da će trajati ovoliko i da će uspjeti sačuvati pažnju gledatelja. Ne krije sreću što je emisija ušla u šestu sezonu emitiranja i što joj gledatelji vjeruju. Kao autor se, kaže, trudi uvijek imati nešto zanimljivo u svakoj emisiji i svakom gostu prilazi s potpunom pažnjom i pripremom. „Možda je upravo to ono što gledatelji vide i zbog čega trajemo” – dodaje veselo.

Isticati pozitivne primjere mnogo je lakše nego argumentirano kritikovati društvo i sve njegove pojave. Rastužuje li Vas ponekad kad je javnost nesenzibilna i „nijema”, svi vide sve, svi znaju sve, ali svi reaguju isto – ne čine ništa?

– To je, rekla bih, naš “bosanski fenomen”. Potpuno sam zatečena tom spoznajom da se nekada u nekom međuprostoru dogodilo da smo postali društvo licemjera. I recimo, na društvenim mrežama imamo one rijetke koji se žele izložiti i nešto kazati ili ukazati na neku društvenu anomaliju, iako su, npr., novinari i obaveza im je da istražuju, budu glasni, da govore, a ne samo da čitaju s idiota u studiju ili govore ili pišu ono što im urednici narede.

Potpuno sam šokirana indolencijom intelektualaca u ovoj državi, nijemosti onih koji bi morali imati hrabrosti da ukažu da nešto nije normalno. Ili, vrištala bih kad vidim kako su moje kolege novinari nijemi na situacije kada je očito da zvaničnici iznose neistine, a oni se plaše da im saspu u lice da to što im pričaju nije istina, već klimaju samo pred njima glavom.

Plaši me to što se dio iskusnih kolega pretvara u ravnodušnu masu, a drugi dio u licemjere, a takvo njihovo ponašanje za posljedicu ima kreiranje javnosti koja, uvjetno kazano, postaje “nepokretna”. Sve u stilu: “što bih ja nešto kad neće niko”, ili “što bih ja pa da imam problema”. I nažalost, to onda postaje pravilo. Kada progovorite glasno i kritikujete, kao primjerice ja, onda imate problema.

Jedan od postulata ovog posla je i gledatelja (čitaoca) nikada ne ostaviti u dilemi. Polazi li Vam to za rukom kod gostiju koji nisu otvoreni u emisiji ili nešto kriju?

– Iskreno, ja sam nakon punih 25 godina rada kao novinar postala psiholog (smijeh). Pročitam sagovornika u prva dva, tri minuta i znam tačno u kojem pravcu ide razgovor. Rijetko mi se događalo da se iznenadim. Gotovo nikako, no dileme nikada ne ostavljam. Insistiram na odgovorima tvrdoglavo i uporno i po tome sam, vjerovatno, najpoznatija u ovoj državi, a i šire. Prisjetimo se samo izvinjenja Tomislava Nikolića, pa intervjua iz ‘99. godine s Vukom Draškovićem, pa Kolinde Grabar Kitarović…, ja se trudim zaokružiti priču. Nekada to ne bude po volji gostima, ali evo u zadnjoj emisiji sam insistirala da do kraja objasnimo zašto imamo povlaštene osnovice za doprinose za one koji izvoze vani i nisu ugroženi i to se gostu nije dopalo, ali meni jeste, da građanima damo cjelovitu informaciju.

Autoriteti u novinarskom poslu imali su običaj reći da je za novinarstvo ključna pismenost, no, Jug Grizelj je smatrao da je za novinarstvo važno čovjekoljublje, to jest da novinar nije čovjekomrzac. Pojedinac koji ne voli druge ljude, u stanju je napraviti štetu i društvu i pojedincu. Na tragu kojeg razmišljanja ste Vi?

– Novinar mora biti pismen, to je posve sigurno. No, čovjekoljublje je nešto što bi onaj ko želi biti novinar morao nositi u sebi. U karijeri dugoj dvije i po decenije uradila sam, sigurna sam, hiljade intervjua i zabilježila mnoge sudbine, plakala sam i radovala se sa svojim sagovornicima. Nekima sam zbog teških situacija pomagala, nekima davala novac, neke prevozila, s nekima se ni pozdravila nisam, jer bi bili ljuti, neki su mi postali prijatelji, neke nikada neću zaboraviti, na nekim snimanjima sam bila hapšena, padala sam i dizala se, ali u svim tim situacijama nikada nisam prestala vjerovati u dobro u ljudima. Nikada nisam prestala da dajem svoje povjerenje. I nikada nisam prestala da u svaku priču ulazim pozitivno. I nikada, dok dišem, neću prestati da volim to što sam novinar.

 

Kao reporter imali ste najviše javljanja uživo, pratili Papu Ivana Pavla II kada je dolazio u Sarajevo, izvještavali iz VIP salona čuvenog Samita Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope, zajedno s kolegicom Arijanom Saračević-Helać susreli se s Billom Clintonom… Proglašeni ste i najboljim TV novinarom više puta… Šta je, prema Vašem mišljenju, vrhunac uspjeha u poslu kojim se bavite?

– Vrhunac je u svemu tome što ste vi izdvojili znati ko ste i koliko znate, te imati svoj mir. Moj intervju s Nikolićem su otkupili CNN i RTL- Luxemburg. To je uspjeh. S nekoliko predsjednika država iz Regiona sam prijatelj, čujemo se, vidimo se mimo snimanja. To je povjerenje koje je izgrađeno na temeljima moje uspješne novinarske i uredničke karijere. Zamislite kad u Sarajevo dođe tako jedan predsjednik i pozove vas na večeru, a ne, recimo, nekog od naša tri predsjednika. To poštovanje se gradi godinama. Ponosna sam što me premijer iz druge države pozove i sa mnom analizira određenu političku situaciju u Regionu, traži savjet. Naš nijedan zvaničnik to nikada ne bi uradio. Oni bi se prije ubili. I ti inozemni premijeri me poslušaju. To su sve, nazovimo, “vrhunci” karijere koji se deponuju godinama. I to se ništa ne može preko noći.

Koliko često imate autocenzuru: da li u datoj situaciji gostu postaviti određeno pitanje ili ne?

– Imala sam autocenzuru s federalnim premijerom Fadilom Novalićem. Iznio je podatak za koji sam znala da nije tačan, ali nisam željela ići dalje i u emisiji kazati da je opet pogriješio. Eto, meni je u tom trenutku bilo neprijatno i bilo mi je žao. To je bilo u januaru 2016. godine, kada je rekao da je ukinuta naknada za odvojeni život, kazavši da “ostaje 1 KM puta dvadesetak dana mjesečno”, što, naravno, nije tačno.

Prvo, nije se tako računalo prema prethodnoj Uredbi koju je bila usvojila Nikšićeva vlada, a drugo, ja sam u svojoj ruci držala odluku kojom je Novalićeva vlada donijela povećanje te naknade na, čini mi se, tada 250 ili 300 KM mjesečno. Gledala sam ga i u sekundi odlučila da ne idem dalje, jer bi bilo grozno i on bi potpuno kao premijer izgubio kredibilitet. Nakon sedam dana je objavljeno da je donesena odluka o povećanju tih naknada za odvojeni život. Danas mislim da je ta moja odluka bila greška. To je bilo prvi i jedini put da sam imala autocenzuru i rekla sam sebi – nikad više!

Jeste li u načinu rada pristalica vojničke discipline ili…?

– Da, potpuna vojnička disciplina! Pročitali ste me. I strašno se nerviram ako nije tako. Sve mora biti “pod konac”.

Kakvi ste prema svojim saradnicima; opraštate li i prelazite li lako preko grešaka?

– Brzo “planem”, vrištim, galamim, rušim sve pred sobom, ali, kad se smirim, nisam zlopamtilo. Svoje saradnike učim da trebaju da uče iz svojih grešaka. I uvijek im ponavljam da je u ovom poslu važno imati plan B u pričuvi, ali najvažnije je imati plan C. Taj im je obično najpotrebniji.

Ko Vam je u životu uvijek bio najveći autoritet?

– Moj rahmetli otac Halil. On je obilježio moj život. Autoritet, ali i blag. Naučio me životnim vrijednostima. Oni koji me poznaju i koji su mog oca poznavali kažu da sam ista on, dušom ali i fizički. Odrasla sam uz njega, uvijek me vodio sa sobom, bila sam njegov “sin”. Naučio me da već u 5. razredu odlazim sama trolejbusom iz Švrakinog do Drvenije, pa preko mosta u “Svjetlost” knjižaru kod Ekonomije i da kupim sebi neku knjigu. I danas tako redovno kupujem knjige. I tome sam ja naučila svoje kćerke.

Sada, kada pogledate unazad i vidite dugu trasu novinarske karijere, mislite li da je to za Vas bio jedini dobar izbor. Je li se u Vašoj kući od Vas očekivalo ikada da se posvetite nečemu drugom?

– Možda su moji roditelji željeli da im kćerka bude pravnica, ali ja sam zakoračila u novinarsvo i za mene nijedan drugi put nije postojao. I nisam se pokajala. To je obilježilo moj život, to volim i u tome ću ostati. Ova profesija uzima sve, ali sve i daje. To, čini mi se, malo ko može da razumije. Novinar nisi od 8 do 16 sati. Novinarstvo živiš. U novinarstvu nema godišnjih odmora i isključenih mobitela. Nema dana u fazonu: “ovo me ne zanima”. Novinar sve mora da pročita, vijesti da pogleda, štampu da prelista. Ko to ne radi, nije novinar.

Svaka žena želi da živi u sretnoj bračnoj zajednici. Da joj muž bude pametan, bogat i pažljiv. U skladnom ste braku. Šta smatrate najvećim kvalitetom odnosa sa svojim suprugom?

– Najveći kvalitet danas je pronaći poštovanje i povjerenje. Kako kaže Dino Merlin: “Nije sreća para puna vreća”. Mi u zrelijim godinama tražimo pažnju i mir i čiste emocije. Umorni smo od svega drugog. Nama trebaju ljubav i mir.

Gdje tražite i pronalazite duševni mir?

– Našla sam ga u svom domu i sa svojom porodicom.

Azra





Mirza Vranj

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se