OVAKO JE LJUBIŠA SAMARDŽIĆ GOVORIO: Hodao sam ponosno i nasmijano, iako je smijeh mnoge iritirao

By: Mirza Vranj
prije 1 tjedan
0
  Novosti

- Na sreću, kroz život sam hodao uspravno, ponosno i nasmijano – govorio je Ljubiša Samardžić, legenda srpskog i jugoslovenskog glumišta.

Veliki, proslavljeni glumac preminuo je 8. septembra u Beogradu poslije teške bolesti, u 81. godini. Ostavio je iza sebe veliki broj legendarnih uloga, zauvijek obilježio ovdašnju kinematografiju upisavši se zlatnim slovima u njenu istoriju. Po IMDb-u, čak 130 rola na velikim i malim ekranima. Da pomenemo samo neke: Mikajlo iz “Prekobrojne”, Crni Roko iz “Kuda idu divlje svinje”, Dragan u “Danima”, Partizan u “Devojci”, Mačak u “Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja”, Dimitrije Tucović u istoimenoj TV seriji, Šurda u “Vrućem vetru”, Sava Bogdanović u “Tamo i natrag”, Goluža u “Smrt gospodina Goluže”….

U javnosti se posljednji put pojavio 30. marta na otvaranju 64. Beogradskog festivala dokumentarnog filma, manifestaciji koja je i otvorena njegovim biografskim dokumentarcem "Panta Rei" koji, između ostalog, obuhvata čitav spektar likova; od oca rudara do supruge Mire, koja mu je velika podrška čitav život i koja je i tada bila uz njega kao veliki oslonac. 

Samardžićev dokumentarac kroz intimno svjedočanstvo, od skromnog djetinjstva u provinciji preko dolaska u Beograd i studija na Akademiji do velike karijere, donio je i skicu za portret domaće kinematografije i upečatljivu sliku jednog vremena.

- Nemam riječi. Uzbuđen sam. Ovaj moj dokumentarni film je pao u vrijeme kada me zdravlje ne služi, ali u svakom slučaju - idemo dalje - rekao je tada kroz osmijeh.




A prije oko dvije godine na pitanje koji mu je osnovni utisak kada se osvrne na svoj život, karijeru… rekao je: “Bilo je rašta i roditi se! Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici, rano ostao bez oca, divio se majci, 'tigrici', koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje djece. Iz takvog djetinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu. Kako sam rastao sa svakodnevnim dramama kraj rudnika i kada su zlohudne sirene najavljivale zlo u jamama, bio sam opčinjen etikom, dobročinstvom i solidarnošću rudara i ubrzo sam shvatio smisao opstanka u životu. Na veliku sreću, ubrzo sam sreo svoju suprugu Miru, kojoj dugujem zahvanost za čestitost, instinkt i nesvakidašnju inteligenciju".



Dom mu je, kazao je, uvijek bio najvažnije uporište.

“Porodica je uvijek bila osnov svih mojih životnih premisa. Mog morala, kućnog vaspitanja, harmonije unutar kuće, vrijednoće, poštovanja čovjeka... Na sreću, sve vrijeme kroz život hodao sam uspravno, ponosno i nasmijano, iako je smijeh mnoge iritirao... Ali, opstao sam zahvaljujući prijateljima. I danas su mi na srcu sudbinski susreti sa Brankom Bauerom, Ivanom Hetrihom, Hajrudinom Krvavacem, Purišom Đorđevićem, Krstom Papićem, Boštjanom Hladnikom, Acom Đorđevićem, Žikom Mitrovićem..." 

Upitan moželi se reći, makar unazad gledano, da je imao neki moto, geslo u životu, bespogovornim tonom, uz šarmantan smiješak rekao je:”’Ubi concordia ibi victoria’, u prevodu, 'gdje je sloga, tu je i pobjeda'”.




Dobitnik je niza prestižnih nagrada, među kojima je i “Zlatni lav” Venecijanskog festivala, priznanje koje je osvojio za ulogu u filmu “Jutro” Puriše Đorđevića koji je te 1968. briljirao na Mostri gdje je i njegova tako česta partnerka koju je duboko cijenio Milena Dravić nagrađena “Zlatnom ružom”…

A povodom svojih nagrada kazao je:” Ponosim se što sam otvorio svoj legat u Jugoslovenskoj kinoteci sa šest osvojenih Zlatnih arena u Puli, sa brojnim nagradama za režiju i produkciju, sa najvećom nagradom AVNOJ, negdašnje nam velike zemlje i Zlatnim lavom koji sam dobio u Veneciji, rame uz rame sa Luisom Bunjelom. Ponosim se i što sam potom odbio ponudu najvećih filmskih producenata i reditelja iz Amerike da nastavim karijeru na Zapadu. 

Bio sam ponosan na tu svoju odluku i nikada se nisam pokajao. Sačuvao sam svoju ljubav, dijelio sa suprugom Mirom radost rađanja naše djece, unuka i zajedno smo nastavili ponosno da koračamo prostorima svih zemalja velike Jugoslavije i svijeta".



Na pitanje da iz svog bogatog opusa izdvoji uloge koje su za njega iz bilo koga razloga posebno važne, odgovorio je:

"Ima ih više. Uloga Lampasa u filmu 'Savamala' Žike Mitrovića, zatim Valentina u 'Život je lep' Bore Draškovića, Mačka iz filma 'Hamlet u Mrduši Donjoj'  Krste Papića, Malog u 'Jutru' Puriše Đorđevića, Šurde iz 'Vrućeg vetra' Ace Đorđevića, Crnog Roka iz 'Kuda idu divlje svinje' Ivana Hetriha... To su uloge koje su 'ponijele' publiku, ako hoćete - sva gledališta negdašnje nam velike zemlje i mnogih zemalja Evrope i svijeta". 

U razgovoru o načinu na koji se čovjek odnosi prema životu, sopstvenim greškama takođe, o percepciji onog što ljudi samima sebi odrede kao bitno… između ostalog, rekao je:

"Svakog iole pribranog i mislećeg čovjeka boli ruženje drugih zlobe radi, pasjaluka, a u životu mi nikada nije bio cilj da nekog javno 'opljujem' i unizim, jer to peče razumna čovjeka u koje i sebe ubrajam. 

Uvijek sam obuzdavao svoj prgav jezik. Sačuvao sam dostojanstvo, svjestan da se u mojim godinama gasi mržnja i zavist, koji su svojstveni vremenu kada mlad čovjek uskače u stvaralački voz, u voz ala i zala. Veliki Ivo Andrić bi rekao: 'Biti čovjek, rođen bez znanja i bez svoje volje, bačen u okean postajanja. Moram plivati. Postojati. Izdržati pritiske svijeta oko sebe, sve sudare, nepredviđene, svoje i tuđe postupke... izdržati i svoju misao o svemu tome'". Ukratko - biti čovjek.

O Mileni Dravić i Borisu Dvorniku

Iz filma u film, od "Prekobrojne", "Lita vilovitog", "Bitke na Neretvi"... Boris i ja smo gradili poštovanje koje nikad nije presahlo. Kad nas je napustio, sa dužnim poštovanjem otišao sam da ga ispratim na splitskom groblju. Ponosim se našim neukaljanim drugovanjem. A Milena je bila i ostala koleginica prema kojoj gajim ogromno poštovanje i divljenje. Zajedno smo gradili i sagradili kreacije koje plene i dan danas. Milina je raditi s Milenom…

(blic.rs)





Mirza Vranj

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se