INDIRA KUČUK SORGUČ: Svaki čovjek najviše ima problema sa svojom sredinom!

By: Mirza Vranj
prije 1 tjedan
0
  Intervju

Sa Indirom Kučuk Sorguč popričali smo o kreativnosti, muškarcima, putovanjima... a književnica nam je otkrila i šta misli o starletama te da li i sama nekad zapjeva.

 Vježba i kreacija

Velika većina Bosanaca i Hercegovaca se žale na život u svojoj zemlji. Koliko je zapravo teško biti pisac tu gdje jesi?

- Uvijek sam gledala šta imam a ne šta nemam. Vazda sam se određivala prema plusevima a ne prema minusima, pa iako je manji broj pluseva, nije mi to smetalo, da upregnem svaki centimetar svoje kože, svaki nanomilimetar svoga uma i svaki dio svoje duše u ono što volim, želim i znam da radim. Svaki čovjek, neovisno od onoga čime se bavi, najviše ima problema sa svojom sredinom, onom iz koje je ižđikljao, tamo gdje su mu korijeni i tamo gdje ga znaju kad je “pilence” bio. Ne kaže se džaba: Niko nije Prorok u svom selu.

Tako nisam ni ja u mom rodnom Sarajevu egzotika oko koje će se sve okretati i kojoj će se namah jer dolazi iz druge sredine, odmah umiljavati i pružiti stotinu prilika da se iskaže. U Sarajevu je ta fama koju možemo nazvati “pokloništvo drugačijosti” izuzetno izražena i to je dobro jer njegujemo različitost i držimo do nje a loše je samo onda ako nekom tuđinu mediokritetu, nesposobnjakoviću i mrzitelju ovoga grada i države dajemo prednost nad svojim genijalcem, sposobnim čovjekom i patriotom. Nažalost, u posljednje vrijeme, ovih drugih je kudikamo više pa je i naše poklanjanje i podaništvo recipročno tome.

Smatraš li da se kreacija vježba? Koliko papira baciš prije nego što napišeš priču?

- Sve je vježba pa i kreacija. Stvaranje je proces, rijetko samo jedan izdvojeni umjetnički čin. Dođe nadahnuće pa sve izlazi kao u cugu, teče kao plovna rijeka i uvire lijepo, bez nekih prepreka i onda si zadovoljan jer znaš da te dotakla Božija ruka. Sve je iz tebe izašlo prirodno, organski i čisto i to se ustvari zove  darovitost za nešto. Ali u krajnjoj instanci, biti kreativan ne znači čekati inspiraciju jer takvo nešto se u većini slučajeva mora isprovocirati. Mene uglavnom nešto isprovocira da reagiram bilo u formi koja je više književnog roda,  bilo u obliku komentara, kritike, kolumnističkih zapisa. A kada pišem, ne ispravljam mnogo. Jednostavno pustim da teče. Nakon završetka rada, vratim se da popravim pravopisne greške i stilski ispeglam priču.

Čime te suprug najlakše može iznervirati, ima li išta u tvojim knjigama posvećeno njemu?

- Moj Fahro je književnik za djecu i on živi svoj svijet koji nalikuje bajci pa me nerijetko zna iznervirati lakomislenošću djeteta i kreiranjem svoga bajkovitog svijeta u kojem nema mjesta za zlu vilu i zle čarobnjake. Tako da ga  dozivam da bude malo više Vidonja iz one priče “Dugonja, Trbonja i Vidonja” ne bi li nam bilo lakše gledati svijet kroz tačnu optiku.

- U mojim knjigama postoji nekoliko referentnih tački za koje mi je inspiraciju pružio upravo moj suprug. Ima njega u priči “Bol boluje aga Hasanaga” jer mi je on parameter kako muškarci ne mogu na isti način kao žene podnijeti bol i kako s teškom mukom podnose i naznake bolesti. Ima ga i u “Bekanu u klimaksu” jer mi se nešto u svojim poznim godinama previše “hoće”, “šepuri”, “kofrči” – narod bi rekao “ne da se”, ali se baš manekeniše i fajta na sve načine, pa mi je malkice sumnjiv.

Mnogo putuješ, šta nosiš sa svojih putovanja?

- Kao i svako, kofer prepun uspomena, drugačijih životnih nazora, običaja, kultura. Ja ne putujem da bih putovala, ja putujem da bih doživjela nešto novo i prepustila čulima da me vode kroz sav taj živopisni svijet. Volim biti putnik ali na kratko jer samo jedno volim više od putovanja a to je povratak.

Javljaju li ti se žene koje čitaju tvoje knjige, možeš li sa nama podijeliti neku anegdotu koja ti je ostala u sjećanju?

- Javljaju se i žene i muškarci. Na svim promocijama muškarci su ravnopravni učesnici u raspravama, a i po broju su tu negdje. Mnogo je bilo smiješnih događaja, zanimljivosti i anegdota. Izdvajit ću jednu neobičnost. Javila mi se porukom žena koja se žalila na muža i pitala me da li bih ja u njenom slučaju predala papire za razvod braka. Tvrdila je da je muž nesnosan i da je zna neki put i udariti. Ja joj srećom nisam odmah odgovorila jer sam kontala šta napraviti. Nije prošlo dva dana, dobijam poruku od nepoznatog muškarca koji se žali na suprugu koja ga mlati kad god može, kako on napisa “od neke svoje huje” i traži savjet. Poslije uspoređivanja poruka, čitanja tih pisama i gledanja fotki, shvatim da se radi zapravo o istoj familiji,  supružnicima koji se žale jedno na drugo. Pošto ne vjerujem u slučajnost, skontam da su oni mene možda uzeli na trehu i preporučim i jednom i drugom hladno da odalame svog partnera koji je upravo krenuo da njih odalami. I to punim. Bez razmišljanja.

Ropkinje i sloboda

Smatraš li da je danas teže ženama ili muškarcima kad su porodica i posao u pitanju?

- Uvijek je teže ženama, i to pravi muškarci priznaju i pomažu im i u kućanskim poslovima. Danas je ženama teže nego ikada jer misle da su osvojile prava, a ne vide od tolikih prava silne obaveze. Misle da su se oslobodile, a ustvari su oslobodile samo svoju seksualnost i rintanje po vas butum dan. I dalje smo ropkinje, samo što sada ne služimo samo jednom muškarcu nego služimo sistemu na čijem je čulu muško, poslodavcu koji otvoreno vrši mobbing nad tobom, svakom gilipteru koji misli da te može “jaranski” dodirnuti, bijedniku koji ti dobaci kakvu psovku, trgovcu koji te pase očima pa ti ubaci truhli paradajz u korpu, onom koji dozvoljava da u medijima, na sudu, u policiji riječ lopova koji nosi muško ime ima prednost nad ženom koja svoje časno ime brani, itd., itd. Nažalost, ova borba za ženska prava ne ide u pravilnom smjeru.

 I starlete su počele pjevati, šta misliš o tim miješanjima poslova i pojmova? Može li književnica zapjevati?

- Danas ne da književnica može zapjevati nego mora ako hoće da se za nju čuje i da njene knjige kupuju! O tempora, o mores! Kakva vremena takvi i običaji. Rekla sam to bezbroj puta: Ono što jeste normalno, danas je nenormalno i obratno. Sve je izvrnuto naopačke, ali ne za vrapce i mačke, nego za žene i muškarce.

expressmag.ba




Mirza Vranj

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se