U KAKVE NAS TO KUTIJE GURAJU?! Nabildanom i istetoviranom balkanskom snagatoru obrve su bolje počupane nego moje?!

By: Mirza Vranj
prije 3 mjeseca
0
  Iz ženskog ugla

Iskrivljene percepcije društva su kao okovi koji se nametnu još u ranim godimama djeci, a posljedice trpimo godinama kasnije kroz emotivni, društveni i svaki drugi oblik življenja.

Dok posmatram nekog novoopečenog tatu kako u parku ispod mog balkona ''ruži'' svog sinčića jer plače, uočila sam da su tati obrve počupane bolje nego meni. Mislim ko bi to očekivao od jednog nabildanog i istetoviranog balkanskog snagatora?!
Šalu na stranu, baš me zanima odakle uopće ta ideologija šta jedan dječak ili djevojčica smiju, i kakve poslijedice to kasnije ostavlja na njih. Kako se to obično kaže, pometi prvo ispred svojih vrata. Zato ću i ovaj tekst pisati na osnovu primjera mog  odrastanja i današnjih stavova. 
Taj stereorip ''ti si muškarac, a ti djevojčica '' , nije zaobišao moju porodicu. Donekle. Tada, kad bih se ja uplakana ili tužna pojavila ''na vratima'', kao prava mezimica bila sam odmah mažena, pažena, pitana šta se desilo, to bi bila cijela mala predstava da me se utješi. I danas je tako! 

S druge strane, kad bismo se ja i brat posvađali oko nečeg, on bi počeo plakati, a otac bi mu se strogo obratio, šta sam ja rekao, šta, ne razumijem te?! A on bi promucao: ''ja sam škajac, škajci* ne paču ...'' (muškarci op.a).

Takvo ophođenje prema dječacima i danas je prisutno u našem društvu i to je užasno okrutno! Od malih nogu, dječak, sutra muškarac, stavljen je u određenu kutiju gdje se ponavlja šta to muškarci ne smiju; da je sramotno pokazati emocije, da muškarci nisu slabići, da ovo - da ono. Samim tim, od malih nogu mi kao društvo definišemo njihovu muškost. Svjesno ili ne, i sebe kao žene, stavljamo u podređen položaj. Nezaštićene smo, trebamo uvijek pomoć i podršku, dramimo , tako je tipično za nas da plačemo .

JE LI DOVOLJNO MUŠKO?

Je li muškarac nije ''dovoljno muško''  ako je uvijek podrška svojoj djevojci ili ženi kroz posao? Čini li ga manje muškarcem to što kupuje cvijeće i spreman je suprotstaviti se - Njenom Veličanstvu (rođenoj) Majci da odbrani ženu koju voli? Koliko puta ste čuli: ''On je papučar...'' Aha, a ti si eto veće muško jer si se zakovao za šank uz pivce i mjerkaš sve što hoda na dvije noge, a ne bi ti dozvolilo ni da joj cipele očistiš?! 
Ko je programirao tako površne umove sa užasnom percepcijom na svijet oko nas. Da li možda ovakvi stavovi i ponašanja, tjeraju nas da i sami uskačemo u one kutije; muško - ženske. Pa se pravdamo -  ''Muško k'o muško; ali ja sam žensko, logično ... '' 

''Nisam ja protiv bajke, ali djevojčicama treba objasniti da djevojčice mogu nositi mač, boriti se  i biti same svoj princ u pobjeđivanju čudovišta bez da se haljinica uprlja...'' Ovim riječima je jedna buduća mama objasnila svoj stav u tom pogledu na muško - ženski odnos. I potpuno potpisujem evo ovu svaku njenu riječ. 
Biti žensko je teret. I to je činjenica. Posebno u današnjem društvu gdje sve se tako odvija brzo.  Kada smo male, pa čak i kada smo starije, mi imitiramo ljude oko sebe, i  nevjerovatno je koliko sredina u kojoj odrastamo ima utjecaj na nas. Djevojčica, kojoj se priča od malih nogu kako treba da je ljupka, kulturna, blaga, uredna trebala bi da zna kako da se postavi prema nekome ko sutra će joj biti konkurencija u odrastanju, učenju i poslu i ko nikako nije nakon tim epitetima.

ŠTA SMO BIRALE?

''U tvojim godinama, ja sam uveliko imala tebe...'' Rečenica koju moja mama često izgovori. Iz pristojnosti i onog lijepog odgoja kojem me ONA učila, prećutim. Najradije bih je pitala:''Je li se žališ ili hvališ''? 
Žene danas imaju mogućnost da budu šta žele, da se bave čim hoće i prave izbore koje za sebe smatraju najboljima. Međutim, šta kad žviš u društvu gdje se svi tvoji uspjesi smatraju manje vrijednim jer si - žensko.  Htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek je aura tog nevidljivog negativnog koncepta prisutna, primjera radi, u Sarajevu. Danas se od žene očekuje da je paralelno i čedna i seksualno atraktivna; da je blaga ali i pravi borac u poslu koji radi; da je finansijski stabilna, ali ne daj Bože da zarađuje više od muškarca; i svi njeni uspjesi ne vrijede ništa ako nema muža, djecu i kuću! S kojim pravom nacijo nam namećete ovakve kriterije!? Žena sama odlučuje šta je njen uspjeh i kako će on biti definisan.
Djevojčicama, kao i dječacima se prodaje ista priča od malih nogu. Uglavnom, provincijaliziranom društvu dat nam je dašak slobode da biramo kako ćemo da živimo. Ne dopada se ni meni kakvi su tuđi izbori, ali nikada ne osuđujem nikog kako živi; iskomentarišem - ponekad; no uvijek dodam ''To je njihov izbor''. 

MOJ STAV I IZBOR

Ženi kojoj je danas sve dostupno, da se obrazuje, zarađuje, lijepo izgleda, putuje i ulaže u sebe - a ona izabere da se bavi prostitucijom, ili ipak bude ''samo'' domaćica - ja stvarno ništa ne zamjeram. Zašto je onda problem, da te koje su izabrale, podrže one žene koje su napravile drugačije izbore?! E takvi stavovi nas vraćaju na početak ovog teksta, jer u kući ne učimo djevojčice da budu jedna drugoj podrška, ne učimo muškarce da smiju reći da ih nešto boli. 

Kad pogledam svoje djetinjstvo, pa tinejdžerski period i ono što sam danas, mogla bih možda i biti užasnuta pri pomisli da će sutra moja kćerka odrastati u ovakvom društvu - gdje nisi prihvaćen ako si imalo drugačiji, bolji u nečemu i radije živiš svoj život u odabranom krugu ljudi nego kroz facebook postove iz noćnog života. Neće biti podržana jer će , nadam se biti kao ja, brutalno iskrena! 

Ja sam davno naučila da prigrlim svoj nevjerovatni temperamet i onu djevojku koja vikendima u trenerci ide na tribinu da gleda utakmicu, dok radnim danima nosim usku haljinu i štikle i ponašam se onako kako dolikuje jednoj, sofisticiranoj djevojci. Baš kako bi mama htjela. Ali govoreći o mami, ali i tati, ono čemu su naučili i mene, kao djevojčicu i brata kao muškarca, jeste da moramo imati poštovanja prema svakoj osobi ma ko da je i čime da se bavi, jer poštovanje je ono što nas može izdići iznad one kutije stereotipa u koju nas konstantno pokušavaju ugurati.

''Hej, debeli ne deri se na njega, ako siđem dole ja ću ti počupati te obrve, i zvaću ti socijalnu službu...'' , dobacim nabildanom tati i nastavim mirno piti svoj koktel.

Piše: Adisa Šehić




Mirza Vranj

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se