NOGOMETNA SCENA U BIH IZ ŽENSKE PERSPEKTIVE...

By: Mirza Vranj
prije 1 mjesec
0
  Iz ženskog ugla

Nimalo lijepe slike sa sportskih terena , kao da su odavno trend. Ružan trend koji nije zaobišao ni našu zemlju.

Nimalo lijepe slike sa sportskih terena , kao da su odavno trend. Ružan trend koji nije zaobišao ni našu zemlju. Novčane kazne, poneka suspenzija nisu spriječile pojedine samozvane navijače, prije svega državljane Bosne i Hercegovine da podlegnu ovom trendu. Prošlu sezonu nogometnih takmičenja u našoj zemlji , desili su se takvi '' periformansi '' kojima nije sigurno mjesto u okvirima naše države a još manje na sportskim terenima.
(NAPOMENA: tekst je pisan mnogo ranije)

OD MALENA ZA SVA VREMENA 

Ćale je oduvijek volio Željezničar. I onda kad je velika četvorka harala ''Jugom''.  Svojevremeno živio je u Zagrebu ali kad je Željezničar igrao, i ćale je bio u Sarajevu. ''Ćiro ga ba odveo tad u Dinamo, i sjedimo, gledamo mi derbi,  Dinamo - Zvezda; kažem Zvezdašu* (prijatelj i navijač Zvezde  op.a) ako Dinamo pobjedi, ko zabije gol po njemu dajem ime sinu ... Joooj prošeta se Haris Škoro odbranom Zvezde i raspali po golu ... i šta ću, mor'o sam ispuniti šta sam obeć'o . I da je Adisa bila muško, zvala bi se Haris , a za tebe bi se već našlo neko ime .. '' Ovim riječima, stotinu puta nam je otac ispričao kako je Haris* (mlađi brat op.a) dobio ime. Ali kako sam neplanski ja prva došla, ta ljubav prema plavoj boji, prvo je prenešena na mene. 
Prije nepunih godinu dana, bila sam voditeljica sportskog programa u jednoj medijskoj kući. U našem malom sportskom carstvu, u tom momentu, ja sam bila jedina djevojka i jedan navijač najtrofejnijeg bh. kluba - Željezničara. A moj timski dvojac, oni su bili  pravi takozvani ''Hordaši''. Nisu mogli pomenuti svoj voljeni klub da ne pomenu ''tatu Osima''  i onda bi krenula  naša zezancija, koju smo, ruku na srce , znali iznijeti i u nestrpljenju čekati gradski derbi. Znali su i navijati za ''Željkana'', kad bi igrao protiv pojedinih premijerligaških klubova.  Sve u svemu, nikad nismo krili svoj fanatizam, a priloge koje smo pravili uvijek su bili objektivni, korektni i nikad se kroz te priloge ne bi dalo naslutiti da li više smo voljeli Željezničar ili Sarajevo. Sa našim navijačkim opredjeljenjima, favoriziranjima ni generalni direktor nije imao problem, upravo zbog prethodne rečenice.
Jedne večeri , ušla sam u studio i nisam mogla da sakrijem svoje emocije. Na pitanje Tomislava Đurića, urednika Vijesti , ''Šta gledamo u Sportu'', sa suzama u očima i gotovo promuklog glasa rekla sam šta je, meni bila vijest dana. ''Željezničar je upisao i svoju devetu pobjedu zaredom , i juriša ka vrhu tabele, možda se već nazire Plavo proljeće...''  

Jedan kolega novinar, sa adresom prebivališta u drugom kantonu, na jednoj drušvenoj mreži napisao je niz kritika, kako je neprofesionalno da se na jednoj voditeljici vidi navijačko opredjeljenje odnosno da emotivno proživljava pobjede kluba čiji je simpatizer. 

Da, neprofesionalno je kada eto jedna Adisa  tako doživi ili ''iznese'', informaciju, ali da je to uradila neka voditeljica na bilo kojem mediju izvan Bosne i Hercegovine, danima bi ste nas gušili linkovima tog video zapisa i bili fascinirani da neko voli eto neki klub. Tako je to inače u našoj zemlji, sve tuđe je bolje, ljepše i vrijednije - samo nek' nije naše – bosansko-hercegovačko . Ali Adisa je nebitna u ovoj priči. 
No, kad smo kod etike, taj isti kolega, eno, kači po instagramu slike samozvanih navijača kojima je važnije šta se dešava sa Željezničarom i Sarajevom nego što jedva se spašavaju da opstanu u ligi. Da, isti oni navijači koji su skandirali na svojim utakmicama '' J... vam Markale ''. 

NAVIJAČI , HULIGAJI ILI NEŠTO TREĆE?

Ko su uopće osobe koje sjede na tribinama nekog stadiona?! 
Da krenemo sa ovim klošarima kojima su puna usta Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine,  u negativnom kontekstu, a s nestrpljenjem čekaju vikend da dođu u Sarajevo na ćevape. Pa gospodo, svratite na te Markale i bacite pogled malo na asfalt označen crvenom bojom i zamislite se šta da je tu, na tom krvavom betonu raskomadana vaša majka, sestra, otac?!  
Mnogo se bavite politikom kako navijači Željezničara, citiram :  ''išču'' za stadion.  Pokažite mi, gdje to ima da navijači toliko vole klub, da mu grade stadion?! Da odvajaju zadnju marku za voljeni klub!? Zamislite tu količinu ljubavi? Možete li?? Naravno, nemate pojma o tome, jer Željezničaru nije Nogometni Savez gradio stadion. Nije ni ''sadaka'' , to je ljubav. Sa velikim LJ! '' Taj'' Željo ne igra na gradskom stadionu već na onom kojeg je izgradila ljubav radničke klase.
Opet se vraćamo na prvi dio teksta, pljujete što se gradi Grbavica dok cijeli svijet priča o najpozitivnijoj priči u zemlji gdje je sve drugo očigledno u fazi raspada. Znate li , samozvani pojedini navijači, šta je bilo sa tim stadionom tokom devedesetih, dok je moj otac, ovaj luđak s početka priče, stajao u rovu i branio ovaj grad i zemlju po kojoj sada slobodno hodate;  i dok je Mladen Vojičić - Tifa pisao najljepšu ratnu pjesmu?! Kako ćete vi to znati, pa vi volite one koji su pokušali uništiti sve ono što su stotinama godina, kroz historiju,  sile gradile i branile od agresora, e pa neće je uništiti ni vaše psovanje, omalovažavanje, bijedni transparenti kojih se stidim u vaše ime. Stidim se što sam dio ''naroda'' u kome raste tolika mržnja, ma kako da se zovete i odakle potičete.
Isto važi i za ove zviždače na nacionalnu himnu. Himnu naše jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine. Bijednici iz okolnih sela Hercegovine, nedorasli da odete u susjednu nam Hrvatsku i tamo se nastanite , dok zviždite na himnu, gledam Almira Bekića i Harisa Duljevića kako sa rukom na srcu stoje i gledaju gore prema nebu , i  vidim koliko ste zapravo ''wanna be kroati'', mali. Samo nije mi jasno, ako ne priznajte ovu zemlju, šta '' vaš '' klub radi u ovoj ligi ?! Šta će vam  trofej prvenstva, pardon KUP-a BIH -  zemlje koju ne priznajete?! I da se razumijemo, ovo nema veze sa igračima, ili klubom jer neke od njih lično poznajem, i znam kako su rasterećeni, mentalno zreli i ne mrze nekog što se drugačije zove. I znate šta, priznaju ovu zemlju - Bosnu i Hercegovinu. Osjećaju se njenim državljanima, jer to jesu! Jeste li razočarani, domorodci!?

NISAM ZABORAVILA NI ''OVE NAŠE''  

Ko su ti navijači koji idu na kućnu adresu da maltretiraju nečiju ženu , majku,djevojku?! Gdje je taj Zakon koji štiti građane ove zemlje, gdje su institucije, gdje je Uprava nekog kluba koja štiti svoje igrače i od kada to navijači imaju '' pravo na igrače'', kao da su fudbalske lopte? Posebno ako je klub privatizovan?! Nije mi jasno, gospodo, ne razumijem!? Ne gospodarite vi ničijim životima, ne pitate se ni za šta , ta Uprava koju iz godine u godinu istjerujete ne ''benda''  vas ni dva posto . Otišao je Dino , koji  ako mene pitate,  je čovjek koji je znao raditi svoj posao ali o tom - po tom. 
Je li navijanje da ih slavite kad pobjeđuju i skandirate im '' Skinite dresove '', kad gube ?! Da izbušite gume na automobilu igraču koji nije čak ni igrao utakmicu koja je izazvala toliki bijes ?! (sezonu ranije primjera radi) Često se  pojedini navijači , navijačke grupe ograđuju od nekih incidenata, ali upravo zašto tada ne stanete u odbranu svojih mezimaca na način da tog pojedinca ili njih dovedete pred lice javnosti da svi vidimo ko su ti '' navijači''; ko bruka ugled jedne navijačke skupine; ne bitno koje.
Izgubili, pa šta ?! Ali ne može se titula slaviti pet kola prije kraja. Moj voljeni i najdraži navijači na svijetu , majstori smo kad treba dići i iznad plavog neba ; ali kad ne ide po planu , što je problem prihvatiti poraz? '' Treba mu noge polomiti, nije sposoban šutati loptu ...''. Na tri mjesta sam pila kafu u proteklih 24 sata i znate čega sam se najviše naslušala ?! 
''Treba mu karijeru završiti, noge slomiti, kopačke mu za uši svezati... Treba ga ošišati?!"  A nije ga trebalo šišati kad je došao tek , kad smo sa strepnjom iščekivali hoće li produžiti ugovor ? Ko si ti, imenom i prezimenom, ko si ti da jednom Stevanoviću skidaš dres?! Da onom Lendriću koji se nadavao golova psuješ ? Dizanje srednjeg prsta u zrak, meni je ono, gospodo, mangupluk! Zapitajte se, da li ste više zaslužili? Jeste li mu psovali kad je tresao mreže? I onda kad je punu kesu dresova odnio da podijeli djeci u lokalnom kafiću na Grbavici?! 
Ruku na srce, iz donjeg dijela tabele doći do vrha je razlog zašto onom Slavku treba pozlaćenu štopericu dati, a njima koji su igrali ovu sezonu nakloniti se jer su uspjeli doći do vrha. Da se ne lažemo, možda je to maksimum koji može ova ekipa. I nije to sve u snazi, i tome što , kako kažete, imaju svega osim ptičijeg mlijeka; nisu jučer to imali ''u glavi ''. 
Isti epilog smo gledali prošle sezone, kad je Sarajevo vođeno Ješićem imalo stroj od ekipe. Mulalić Edis je od skoro ničeg sastavio najjači tim , koji je isprašio tur ''komšijama''. Nego, kakav si ti navijač koji jedino o čemu razmišlja je da ode i Kerli sveže kopačke '' oko vrata ''.  Je li to rasplet situacije što možda je super da klub ne igra kvalifikacije za Ligu prvaka, ali ide u Evropu. Uzet će se pare i gradit će se naša Grbavica.

''JESMO LI ROĐENI ZLI '' ?

''Eto , zato neću da idem na utakmice više nikad... '' , rekao je otac, koji je cijeli život išao da gleda svog Želju. Neće da ide od prošlog derbija, onog  na Grbavici kad su ''Horde zla '' bacale baklje na sjever, gdje je sjedio moj otac sa svojim prijateljima. Tamo gdje sjede i ljudi s djecom. Neće da ide da gleda kako lome stolice i veličaju to, jer jednom je gledao kako ruše voljenu Grbavicu, kaže, ne mora opet.  Ne želi ni da gleda Premijer ligu, jer tad kaže, ni nitroglicerin mu ne pomaže, a srce je odavno slabo da bi slavio ili se nervirao. 
Ovo gledam godinama , i uvijek se samo pitam , odakle tolika mržnja?! 
Ja stvarno jedva čekam da nacionalni tim igra nogometne utakmice u našem glavnom gradu, kako to dolikuje . I ne pričajte odmah o atmosferi - ako Manijaci i Horde Zla na gradskom derbiju  naprave atmosferu k'o iz Pakla - šta će tek biti kad nam ''repka'' zaigra! 
Ali to ne znači da ne mislim da treba utakmice odigrati u Banjaluci ili nekom drugom gradu. Je li to mržnja ? Je li mržnja to što se radujem da se Borac i Velež vrate u Premijer ligu i čini li me to manje navijačem mog Želje. Ja ne mogu da navijam za Zrinjski, Radnik ili Krupu ako igraju protiv Sarajeva; to je klub grada u kome sam odrasla i živim. A posebno nakon što vidim ,kako svi drugi klubovi koji na utakmicama daju 100 % ; protiv Željezničara i Sarajeva daju 120 posto.
Ma na kraju krajeva, i ja se nerviram zbog šačice nekih klošara . ''Klub sa tradicijom...'', tužno je ko eto  predstavlja taj klub. I dođem u situaciju da mi nije žao stanja u kojem se nalaze, od jedva opstanka do finansijske situacije. Nije to stvar vašeg '' navijanja '' , gospodo, to je stvar vaših kompleksa. I nije ovo mržnja. Mene je iskreno stid i žao mi je , što u domaćem nogometnom prvenstvu, ono što nas čini toliko sretnima, iz pojedinaca izvlači ono najgore , što možda realno jeste slika stvarnog stanja. Pojedinih gradova, klubova, oličenje ljudi u konačnici svih nas. Ne sviđa mi se to što vidim, dajte mi moje ružičaste naočale, ili  bar promjenite program, ovako više ne ide. Gospođica će da ubduće više prati košarku, mnogo više adrenalina i manje stresiranja. Pogledaj samo tu sportsku atmosferu u dvorani u Laktašima pa i ono u Skenderiji, e to je vrijedno pomena i pričanja. Jer gospodo, to je Bosna i Hercegovina i to je sport. 

NAPOMENA: Ovo je lično mišljenje, imam pravo na iznošenje istog i nema veze sa mojim poslom. 

Piše: Adisa Šehić




Mirza Vranj

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala senzacija.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal senzacija.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara senzacija.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Ostavite komentar

Kreiraj račun



Prijavi se