Koja je mudrost klanjanja istihara – namaza?

11 Jan 2017
Mudrost propisivanja istihara – namaza je u tome da se čovjek povinuje Allahovoj, dž.š., odredbi, da izađe iz domena oslanjanja na svoju snagu i moć, da traži utočište samo kod Njega Uzvišenog, kako bi objedinio dobro ovoga i budućeg svijeta.” (Fethui-Bari. 11/189.)

745a70e4462a348710960c20284bcce4

Ibnul-kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, veli: “On Uzvišeni, kako je znan i mudar u izboru Svojih stvorenja i upućivanju na stranputicu onih među njima koje je na stranputicu uputio, On je isto tako znan i mudar u pogledu Svojih naredbi i propisa koji sadrže u sebi pohvalne završetke i uzvišene ciljeve. Uzvišeni Allah veli: ”Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (EI-Bekara, 216.)

Uzvišeni je objasnio da On zna kakvo dobro i korist za njih sadrži ono što im je naredio i da je dolično da im to On odabere i naredi. Oni to možda ne vole ili zbog neznanja, ili zbog toga što zbog svoje prirode to ne vole. U pitanju je Njegovo znanje o posljedicama Njegove odredbe, što oni ne znaju i Njegovo znanje u pogledu odabira Svojih stvorenja, a što oni, također, ne znaju. Ovaj ajet bodri na pridržavanje Allahove odredbe, pa makar to bilo duši teško, i na zadovoljstvo njegovom odredbom, pa makar to duše ne voljele, kako to stoji u hadisu o istihara – namazu: “Allahu, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi daš Svojom moći i molim Te da mi daš od Svoje velike blagodati! Ti zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam i Ti si poznavalac tajni! Allahu, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, život, i svršetak (ahiret) ( ili je rekao: “…u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti”), Ti mi ga odredi (propiši) i olakšaj, a zatim mi daj berićet (blagodat) u njemu. A ako je ovaj posao zlo za mene, moju vjeru, život, i svršetak (ahiret) ( ili je rekao: “…u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti”), Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi (propiši) mi dobro, ma gdje se ono nalazilo, zatim mi daj da s njim budem zadovoljan.”

Pošto je čovjeku potrebno znanje da bi radio ono što je dobro i korisno za njega u životu na dunjaluku i na budućem svijetu, pošto mu je potrebna moć da bi to mogao uraditi, i pošto mu je potrebno da mu se taj posao olakša, a on ništa od toga kod sebe ne posjeduje, nego mu znanje biva dato od Onoga Koji je čovjeka podučio onome što nije znao, njegova snaga i moć data mu je od Njega, pa ukoliko mu ne da moć da to uradi, on ostaje nemoćan, njemu olakšanje dolazi od Njega, pa ako ne dođe, bit će mu teško, pa makar imao moć da ga uradi. Vjerovjesnik, s.a.w.s, uputio ga je ka čistom ibadetu, a to je dobivanje najboljeg izbora od Onoga Koji zna kako će se poslovi završiti i sve njihove detalje i koji su dobro a koji zlo. Traženje je moći od Njega, jer ako mu On ne da moć, on je nemoćan. Traženje Njegove blagodarnosti jeste od Njega i ako On njemu ne olakša i ne pripremi, bit će mu nemoguće to uraditi. Pa ako On njemu to odabere Svojim znanjem i pomogne ga Svojom moći i olakša mu Svojom blagodarnošću, on i dalje ima potrebu da ga On drži na tome i da mu da ustrajnost Svojim berićetom koji mu pruža. Berićet sadrži opstojnost i razvoj. To je dodatni dio na ono što mu je On omogućio i olakšao. Nakon što sve to učini, on ima potrebu da ga (Allah) učini da time bude zadovoljan, jer možda mu On osigura nešto što on ne voli te ostane da to mrzi i tako se prema Allahu griješi.

Abdullah bin Omer veli: “Čovjek će, uistinu, tražiti (istihara – namazom) od Allaha da mu odbere i On će mu odabrati, pa će se čovjek rasrditi na svoga Gospodara. Gledat će u posljedice i griješiti se prema Njemu.” Ahmed u Musnedu od Sa’da bin Ebu-Vekkasa prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.w.s, rekao: “Vid sreće čovjekove jeste u traženju dobra putem istihare od Allaha, kao i u njegovom zadovoljstvu onim što mu je Allah odredio. Vid je čovjekove nesreće u zapostavljanju traženja dobra od Allaha putem istihare kao i u mržnji prema onom što mu je Uzvišeni Allah odredio.”

Ono što je u čovjekovoj moći okruženo je sa dvije stvari: 1) istihara-namazom prije (nego se uradi); 2) zadovoljstvom nakon (što se uradi).

Vid Allahove, dž.š, podrške Svome robu i njegovo usrećivanje jeste to da ovaj traži putem istihare ono što je dobro, prije nego li nešto uradi, i biva zadovoljan nakon što to uradi. Vid Allahovog, dž.š., ostavljanja Svoga roba bez pomoći jeste takav da Mu ovaj ne klanja istihara-namaz, prije nego li nešto uradi, i nije time zadovoljan nakon što to uradi. Omer bin el-Hattab veli: “Nije me briga da li mi se ujutro desilo ono što volim ili ne volim, jer ja ne znam šta je bolje: ono što volim ili ono što ne volim.” Hasan je rekao: “Nemojte antipatisati nesreće koje se događaju i nevolje koje bivaju, jer možda je u nečem što ne volite vaš spas, a možda je u nečem čemu prednost dajete vaša propast.” (Fethul-Bari. 11/189.)

 

Preuzeto iz knjige: “Odabrani tekstovi o istihara-namazu”

Sakupio i pripremio: Abdullah bin Nasir es-Sulejman

S arapskog preveo: dr. Šukrija H. Ramić

Sarajevo, 2001.

Akos.bA

 

Komentari

komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *